Još jedan u nizu dan
Otvaram nevoljno oči. Budim se. Želim da nastavim san i pobegnem od stvarnosti, u kojoj me čeka pregršt obaveza. No, ustajem i umivam se hladnom vodom.
Sklapam mozaik u glavi od stvari, koje danas moram da uradim i čini se nemoguće ostvariti sve po tom planu. Ali drugog izbora nemam, jer imam osobinu da sve ostavljam za zadnji čas. Juče sam pročitala negde, da su lenjost smatrali bolešću i pitam se da li je stvarno tako. Njihove ideje bile su apsurdne, jer je dolazilo čak i do operacija od lenjosti, ali neću ići tako daleko.. Svoju lenjost moram izlećiti prirodnim putem.
Pravim spisak obaveza za danas.. Sve je numerisano i zabeleženo, samo još preostaje izvršavanje istih.. Dakle, "bacam se" na broj jedan..